Priprema za školu

Uloga obitelji u pripremi djeteta za školu

Djeca vole postavljati pitanja, a jedno od najčešćih jest: „Zašto?“. Postavljanje pitanja najbolji je način da dijete nešto nauči. Djeca imaju prirodne resurse za učenje, prije svega maštu i znatiželju. Roditelji mogu pobuditi u djetetu uživanje u učenju upravo tako da ohrabruju i potiču maštu i znatiželju. Poučavanje i učenje se zapravo stalno spontano odvijaju, uvijek kad dijete i roditelj zajedno rade neke jednostavnije stvari. Na taj se način pokazuje djetetu da je učenje zabavno i važno, ohrabruje ga se da uči, proučava i zavoli obrazovanje.

Što zapravo znači biti spreman za školu?

Spremnost za školu nije jedna izdvojena vještina, već kombinacija raznih vještina koje zajedno pridonose školskom uspjehu. Ovo uključuje: dobro tjelesno zdravlje, socijalnu i emocionalnu zrelost, jezične vještine, sposobnost rješavanja problema i kreativnog razmišljanja te općenito poznavanje svijeta u kojem dijete živi. Uvijek je važno podsjetiti da se djeca različito razvijaju i da svako dijete ima svoje jače i slabije strane.

Socijalna i emocionalna priprema

Djeca su vrlo često uzbuđena i vesela zbog polaska u školu. No, činjenica je da je škola okruženje potpuno različito od onog na koje su navikli kod kuće ili u vrtiću. U vrtiću se uče raditi u većoj skupini, slagati se s odraslima i novom djecom, dijeliti odgajateljičinu pažnju s ostalom djecom. U učionici se pravila mijenjaju. Većina sedmogodišnjaka ne kreće u školu s odličnim socijalnim vještinama ili emocionalnom zrelošću. Ove vještine ipak zahtijevaju određeno vrijeme, no svejedno je puno lakše djeci koja su barem počela razvijati neke od ovih vještina u vrtiću:

• Samopouzdanje – učenje kako biti sobom zadovoljan, vjerovati da nešto može dobro napraviti. Samopouzdana djeca spremnije započinju nove zadatke, i pokušaju ponovno ako prvi put ne uspiju.
• Samostalnost – učenje kako činiti stvari samo za sebe o Motivacija – razvijanje želje za učenjem
• Znatiželja – iako su prirodno znatiželjna, važno je održati njihovu znatiželju, i ne umanjiti je svojim pristupom (npr. ne prebrzo nuditi gotova rješenja i svoje odgovore)
• Ustrajnost – učenje kako završiti započeto o Suradnja – učenje kako se slagati s drugima, dijeliti stvari i čekati na red
• Samokontrola – razvijanje shvaćanja da neka ponašanja (poput udaraca i ugriza) nisu primjerena, da povrjeđuju druge i da postoje prihvatljivi i neprihvatljivi načini da se izrazi ljutnja o Empatija, suosjećanje – razvijanje brige za druge i shvaćanje kako se drugi osjećaju

Djeca vole postavljati pitanja, a jedno od najčešćih jest: „Zašto?“. Postavljanje pitanja najbolji je način da dijete nešto nauči. Djeca imaju prirodne resurse za učenje, prije svega maštu i znatiželju. Roditelji mogu pobuditi u djetetu uživanje u učenju upravo tako da ohrabruju i potiču maštu i znatiželju. Poučavanje i učenje se zapravo stalno spontano odvijaju, uvijek kad dijete i roditelj zajedno rade neke jednostavnije stvari. Na taj se način pokazuje djetetu da je učenje zabavno i važno, ohrabruje ga se da uči, proučava i zavoli obrazovanje. Što zapravo znači biti spreman za školu? Spremnost za školu nije jedna izdvojena vještina, već kombinacija raznih vještina koje zajedno pridonose školskom uspjehu. Ovo uključuje: dobro tjelesno zdravlje, socijalnu i emocionalnu zrelost, jezične vještine, sposobnost rješavanja problema i kreativnog razmišljanja te općenito poznavanje svijeta u kojem dijete živi. Uvijek je važno podsjetiti da se djeca različito razvijaju i da svako dijete ima svoje jače i slabije strane.

Djeca oponašaju ono što vide od svojih roditelja. Roditelji koji iskazuju poštovanje prema ljudima, suosjećaju, imat će i djecu koja će tome težiti. Svoj djeci su potrebne granice i jasna pravila. Djeca čiji su roditelji puni topline i ljubavi, ali i jasni i čvrsti u postavljanju granica i pravila, u prosjeku su boljih socijalnih vještina, bolje se snalaze u društvu i škole nego djeca roditelja koji postavljaju premalo ili previše ograničenja i pravila. Roditelji bi trebali svoju djecu ohrabriti da što više toga rade samostalno. Djecu je potrebno imati na oku, ali ih pustiti da sama rade neke jednostavnije stvari kako bi naučila biti samostalna i samopouzdana. Govor i poznavanje svijeta Djeca s teškoćama govora i komunikacije mogu imati problema u školi. Roditelji mogu puno učiniti kako bi potakli djecu na govor, komunikaciju, rješavanje problema i razvijanje boljeg općeg znanja. Djeci je potrebno omogućiti puno prilike za igru. Ovo je prirodan način da istražuju svijet, budu kreativna, razviju socijalne i druge vještine. Osim igre, roditelji bi trebali puno pričati svojoj djeci i s djecom, te slušati što im ona govore. Djeca imaju svoje originalne misli i ideje, tuge i veselja, nade i strahove. Kako se njihova vještina govora razvija, roditelji bi ih trebali ohrabrivati da što više pričaju. Slušanje je najbolji način da roditelj shvati o čemu dijete razmišlja, kako se osjeća, kako uči i shvaća, što zna a što ne. Osobito će ih se ohrabriti ako se ne prosuđuje i ne ocjenjuje sve što kažu kao dobro ili loše, već ako se jednostavno prihvati što kažu bez kritike i vrednovanja te s njima podijeli iskustvo. Pokazalo se da djeca koja čitaju sa svojim roditeljima kod kuće, imaju bolji uradak u školi. Odvedite ih u knjižnicu i napravite im vlastitu člansku iskaznicu. Neka vam djeca pričaju o knjigama i pričama koje su čuli u vrtiću.

Zapamtite…

• Usmjeravajte dječje aktivnosti (npr. igru), ali ne postavljajte nepotrebna ograničenja i ne pokušavajte dominirati i kontrolirati dijete.
• Kad tražite dijete da nešto napravi, objasnite zašto želite da to učini.
• Pažljivo slušajte djecu kad pričaju o svojim osjećajima i problemima .
• Čak i kad ste ljuti, pokažite ljubav i poštovanje prema svom djetetu. Kritizirajte ponašanje, a ne dijete.
• Pomognite djetetu da samo riješi neke probleme i donese neke odluke.

Ana Silov, psiholog